U susjednoj Srbiji u posljednje vrijeme intenzivira se kampanja čiji je cilj da ubice djece dobijaju najstrožu moguću - doživotnu zatvorsku kaznu.
Ovo je naročito postalo aktuelno nakon svirepog ubistva petnaestogodišnje Tijane Jurić.
Naime, zločin koji je odjeknuo širom regiona dogodio se 2014. godine, kada je nesrećnu djevojčicu ubio Dragan Đurić, mesar iz Surčina.
Nakon ljetnjeg turniru u Bajmoku, kada je Tijana krenula kući, monstrum ju je presreo, oteo, mučio i ubio, a njeno tijelo je pronađeno poslije dvije sedmice potrage.
Nakon ove tragedije Tijanin otac Igor osnovao je fondaciju "Tijana Jurić", kao i organizaciju “Nestali Srbija”, čiji je cilj borba protiv pedofilije, podizanje svijesti građana i pomaganje roditeljima da zaštite djecu.
Njegova fondacija je prikupila oko 160.000 potpisa kako bi pokrenula referendum o izmjeni Krivičnog zakona Srbije kojom bi bila uvedena doživotna kazna za "najmonstruoznije ubice žena i djece bez mogućnosti uslovnog otpusta".
UŽASNI ZLOČINI NAD DJECOM POTRESLI CRNU GORU
U našoj državi su se u posljednjih šest mjeseci desila tri monstruozna zločina. Naime, ubijena su djeca, bebe od četiri do 15 mjeseci.
Nermin Šišić i Jelena Jovović se terete da su zajednički ubili njeno dijete koje su prethodno mjesecima zlostavljali. Tridesetčetvorogodišnju Jovović tužilaštvo je prvo teretilo za neizvršavanje porodičnih obaveza, ali je tokom istrage utvrđeno da je i ona učestvovala u zločinu, zbog čega je osumnjičena za teško ubistvo u saizvršilaštvu.
Osumnjičeni majka i očuh su nesrećnog dječaka, kako je navedeno u medijima, u više navrata stezali za vrat i udarali ga u glavu i lice. Razlog za takvo njihovo ponašanje bio je što je Šišiću navodno smetao dječiji plač.
U maju je crnogorsku javnost potreslo još jedno šokantno ubistvo djeteta. Naime, Baranka Mirjana Došljak Škrijelj zadavila je svog šestomjesečnog sina ivicom mušeme, a ljekarima je prijavila da se dijete ugušilo.
Nepunih dva mjeseca poslije toga saznali smo da je osamnaestogodišnja Edina Kastrati iz Plava ubila svog četvoromjesečnog sina tako što ga je bacila u rijeku.
Kasnije se ispostavilo da je ona sama bila žrtva porodičnog nasilja i da je iz tog razloga odlučila da djetetu oduzme život.
Međutim, monstruozni zločini nad djecom u Crnoj Gori dešavali su se i ranije.
Na jedan od njih posjeća nas naš sagovornik, advokat Zoran Čelebić.
Naime, državljanin Srbije Milan Zeković 31. decembra 2003. godine ubio je sve članove porodice Roganović iz Herceg Novog.
On je masakrirao Slavoljuba (41), Slavicu (41) i njhova tri sina Željka (12), Srđana (10) i Marka u njihovoj porodičnoj kući.
Inače, prije nego što je došao u Crnu Goru Zeković je ubio mladića od dvadeset godina.
Nakon suđenja, ispostavilo se da je neuračunljiv, te je 2013. godine prebačen u Srbiju. Radi se o teškoj šizofrenoj paranoji, najtežoj mogućoj dijagnozi.
ŠTA KAŽE ZAKON?
Čelebić kaže da su važeća zakonska rješenja u ovoj oblasti jasna.
Naime, crnogorski Krivični zakonik, u članu 144, stav 6, propisuje sankciju za ubistvo djeteta:
“Zatvorom od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kazniće se: ko liši života dijete ili bremenitu ženu."
Naš sagovornik smatra da je kaznena politika u Crnoj Gori u ovoj oblasti vrlo blaga i da zbog toga i ne djeluje na počinioce.
“Ista situacija je i kada je u pitanju nasilje u porodici”, ističe naš sagovornik i dodaje:
“Neophodno je izricati maksimalne kazne, jer ljudi koji su skloni nasilju jedino uz adekvatnu sankciju i uz odgovarajući psihosocijalni tretman, gdje je sankcija prioritet, mogu da promijene svoje ponašanje. Međutim, sudovi izriču uslovne osude ili blage kazne, a izostanu zaštitne mjere, čime se šalje poruka da je nasilje nešto što se može tolerisati.”
U suštini, koliku će sud kaznu odrediti zavisi od ranijeg života i ponašanja okrivljenog, kao i od načina na koji je krivično djelo izvršeno.
Koliko je ova tema teška i kakve posljedice ostavlja na cijelo društvo govori činjenica da u velikom broju slučajeva advokati odbijaju da brane počinioce ovakvih zločina. Tako, nijedan advokat nije prihvatio da zastupa Nermina Šišića.
POSLJEDNJA SMRTNA KAZNA U CRNOJ GORI IZREČENA BAŠ ZA UBISTVO DJETETA
Posljednja smrtna kazna koja je izrečena u Crnoj Gori odnosila se upravo na ubistvo djeteta.
Advokat Čelebić nas podsjeća na slučaj koji je prije nekoliko decenija šokirao Crnu Goru.
Naime, Dragiša Ristić je 1977. godine u Podgorici pokušao da siluje četvorogodišnju Ljiljanu Vuksanović. Djevojčica se otimala i vrištala, pa ju je Ristić zadavio i, da bi prikrio tragove, zapalio. Sve se desilo u podrumu tzv. G zgrade, preko Morače, u današnjoj Moskovskoj ulici.
On je brzo uhapšen i osuđen na smrt. Dok je čekao izvršenje smrtne kazne, uspio je da pobjegne iz zatvora. Nakon kratke potjere uhvaćen je i pogubljen 1981. godine.
Čelebić ističe i da je smrtna kazna u našoj državi ukinuta 2002. godine. Od 1991. do tada izrečeno je osam takvih presuda, ali nijedna nije izvršena.
Tea Gorjanc-Prelević iz NVO “Akcija za ljudska prava” rekla nam je da je protivnica smrtne kazne, čak i kada su u pitanju ovako teški zločini.
“Ne vjerujem u smrtnu kaznu. To je prevaziđena kazna, zabranjena za sve države članice Savjeta Evrope, pa tako srećom nema šanse da se uvede u Crnoj Gori”, ističe ona.
DA LI ĆE BITI USVOJEN PAVLOV ZAKON?
Nakon ubistva malenog Pavla Jovovića, oko 8.000 građana Crne Gore potpisalo je peticiju za usvajanje "Pavlovog zakona", kojom se traži doživotna kazna za osumnjičene za njegovo ubistvo.
Prema važećem zakonskim aktima, svaka peticija koju podrži 6.000 građana, može se naći pred poslanicima Skupštine Crne Gore na razmatranju.
Sudeći po informacijama iz marta ove godine, “Pavlov zakon” je uvršten u skupštinsku proceduru.
Izvor novosti: kolektiv.me